Mljet (Hrvatska - Croatia)

Postojala si, zivo i modro, trenutak. I nestala si.

    I nista od sebe nisi ostavila. Ni dah u zraku.

      Ni miris u liscu. Ni oblik svoj u vjetru.

        Nista. Tvoj trzaj je bio brz i odlucan.

          A ja evo mucim sva cula, da ozivim

            ovaj uzavreli cas. Onaj ostri bljesak

              tvoje prisutnosti. Gledam more i nebo

                i trazim boju tvojih zjenica. Slusam lahor

                  (s juga dolazi) i lovim u njemu

                  val tvoga glasa. Pipam vrske svojih prstiju,

                  nije li mozda, bar malo, na njima ostalo

                  leda od tvoje vatre, pepela tvoje ljubavi?

                  Trazim dusu tvoju u dusi tisine,

                  krv tvoju u svojoj krvi, prisutnost tvoju

                  u svojoj odsutnosti. Ali nista. I nigdje.

                  I sjecanje je nemocno pred tvojim

                  modrim letom. Ni ono nije moglo

                  zadrzati nista od tvoje plahe pojave,

                  od tvog toplog plavetnila.

                  I more sumi modro. A tebe nema.

                  I dan sumori modrinom daljine i neba.

                  I vedro je. I toplo. A mene nema. I

                  ne znam gdje si, ni gdje sam. Nitko te

                  vise ne pozna. I nema te nigdje.

                  Ni na nebu. Ni u moru. Ni u ovoj

                  modroj elegiji, koja te uzalud trazi.