Medju pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sacuvati
malu skrinju
s nasim rukovanjem,
nismo se trazili
pokraj  predmeta
sto postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze nase tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
sto izdaju
sudbinu ove bezimene price,
dok vrijeme ljusti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima vec previse
da bismo na svima mogli ploviti.
 

Irena Vrkljan

( 1930 )

[ Irena Vrkljan ]

Back       Next       Poezija - Poetry & Lyrics       Index Poezije - Poetry Index       Poets & Poems - pjesnici i pjesme       LOGO

Please Sign My GuestBook       View My GuestBook       View My Old GuestBook       Home       Exit